Nedaj suzi dalje, ne pustaj ih vise. Ne jecaj! Od tog nista nemas, digni ruke i Allaha zamoli za ovu dusu kojoj se ispit (polaganje racuna) sprema.Ne dopusti da kazu da je steta umrijeti mlad...ne...steta je kad ti dusu uzmu, a s njom nije zadovoljan tvoj Rabb. Znala, reci svima da sam...a ne govori da sam plakao/la, nek misle da sam jaka bio/la...
Ne daj da kazu: "Kako dalje...?", dovom nek se sjete, a hocu osmijeh na licu da vam sja, kad mezar moj medju stotinama drugih nikne iz tla. Reci da sam sretan/a, da je insaAllah, ovako bolje...dunjaluk je varka i lazan sjaj.

petak, 16. prosinca 2011.


Priča se kako je neki čovjek bio lažno optužen i izveden pred Sud zbog djela koje nije počinio. Da bi ga Sud oslobodio, neko je morao da posvjedoči da on nije učinio ništa loše, odnosno, da je nevin.
Nesrećni čovjek je otišao kod trojice svojih najboljih prijatelja i molio ih da narednog dana pođu s njim kod sudije i tako ga izbave od nepravedne osude. Sljedećeg dana, prvi prijatelj mu se javio i izvinio što ne može da dođe, drugi ga je dopratio do vrata sudnice, gdje se predomislio i vratio nazad. Treći prijatelj, na koga je najmanje računao, ušao je u sudnicu i posvjedočio da ovaj čovjek nije kriv i tako ga spasao od osude.
Isto se dešava sa svakim od nas. Tri prijatelja koja u životu imamo i koji bi mogli da svjedoče o nama, o tome kakvi smo mi uistinu, jesu: naš posjed, naši rođaci i sva dobra djela koja smo učinili.
Kada čovjek umre, sve što je u životu postigao i stekao, ma koliko to bilo veliko, ostaje ovdje na zemlji i ničim mu ne može pomoći. Rođaci ga isprate do groba, ali oni ostaju ovdje, u ovome svijetu. Jedino dobra djela, onaj treći prijatelj, odlaze s čovjekom na onaj svijet.
Tako se vrijednost čovjeka mjeri po dobrim djelima koje ovaj učini za života.****

Nema komentara:

Objavi komentar