Nedaj suzi dalje, ne pustaj ih vise. Ne jecaj! Od tog nista nemas, digni ruke i Allaha zamoli za ovu dusu kojoj se ispit (polaganje racuna) sprema.Ne dopusti da kazu da je steta umrijeti mlad...ne...steta je kad ti dusu uzmu, a s njom nije zadovoljan tvoj Rabb. Znala, reci svima da sam...a ne govori da sam plakao/la, nek misle da sam jaka bio/la...
Ne daj da kazu: "Kako dalje...?", dovom nek se sjete, a hocu osmijeh na licu da vam sja, kad mezar moj medju stotinama drugih nikne iz tla. Reci da sam sretan/a, da je insaAllah, ovako bolje...dunjaluk je varka i lazan sjaj.

petak, 16. prosinca 2011.


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 




Kazu, kad smrt progovori, glasovi utihnu... Kad smrt kaze svoje, svako razuman nece imati nista reci.... Smrt je strijela sto ju je Allahov kader odapeo onog momenta kad udahnuh Dunjaluk...Koliko brzo moja strijela putuje...? Koliko je daleko meta moje odapete strijele? 


Nocas su mnogi, nesvjesni svoje odapete strijele sklopili oci i docekali "pogodak". Koliko je pogodaka palo nocas? Zamisli...


Dunjaluk je u momentu pogotka toliko sitan, da sav stane pod sklopljene ocne kapke umrlog. Sva sjecanja, zelje, sreca i patnja. I ostane jos zelja za jos jednim danom...Da se bolji bude....

Moji su kapci jos podizeni...Ja nisam on...Moja strijela jos nije stigla. Hvala Svevisnjem...Imam mnogo da popravim....
Mozda i imam jos jedan dan, mozda jos danas necu biti ispracen....

A sjutra...?


Sjutra cu za tebe prijatelju, ja biti "on"...

Nema komentara:

Objavi komentar